EKSKLUZIVNO ZA ,,KOMPAS’’ Prvi put za medije sa Balkana govori Vinsent Korver, slavni svetski pijanista, kompozitor i producent

naslovna
Vinsent Korver, pored toga što je pijanista i producent, on je, između ostalog, i filmski kompozitor, ali i nosilac čuvene ,,Steinway Artist’’ titule koja se dodeljuje samo najboljim pijanistima za vreme njihovog života. Svoje profesionalno muzičko obrazovanje, umetnik je započeo sa dvanaest godina na Kraljevskom konzervatorijumu u Hagu. No, odluka da postane pijanista dogodila se još u ranom detinjstvu. Naime, on je kao petogodišnjak sanjao da pobeđuje na takmičenju svirajući klavir. Tog momenta Vinsent odlučuje da će, kada odraste, postati ovo što jeste danas i govori kako od tada pa nadalje nikada nije posustao u težnji da se to i ostvari. Nakon diplomiranja biva primljen na Kraljevsku muzičku akademiju u Londonu, gde završava i master studije na temu performansa.
Osnovao je međunarodno priznati londonski ,,Steve Reich Ansambl’’, a svetsku premijeru napravio je sa ,,Londonskim kraljevskim baletom’’, zajedno sa jednim od najboljih koreografa, Vilijamom Taketom i glavnim igračima. Za klavirom je nastupao čak i sa Majklom Džeksonom.
Njegov je rad dobio svih pet zvezdica od strane čuvenih časopisa i magazina poput ,,Gramophone’’, ,, BBC Music Magazine’’, ,,The Guardian’’, ,,The Independent’’, ,,American Record Guide’’ i još mnogih drugih.

Vinsent za ,,Kompas’’ govori kako mu je teško da opiše nešto što mu toliko znači kao što je to muzika. Objašnjava kako često ima snažne osećaje da ona postaje deo njega, i kako ga, u stvari muzika formira i čini da, kao čovek, egzistira.
Volim da produciram i komponujem muziku koja ima moć da nas uspori, daje nam bolji san i odmorno stanje uma. Smatram da muzika ne treba da ima samo umetničku ili zabavnu vrednost. Ona, takođe, može imati aspekt medicinskog blagostanja
– govori o muzici daroviti Švajcarac i još nam je ispričao da ima demo sobu sa najboljim svetskim zvučnim sistemima koje predstavlja tokom nastupa koristeći najsavremeniju tehnologiju 3D zvuka, a koja je zaista je fascinantna.
Kada su muzički uticaji u pitanju, Korver ističe da su ga inspirisala dela kompozitora poput Baha, Debisija, Ravela i Stravinskog, te da su oni, više od svega, oblikovali njegov idiom kao kompozitora i pijaniste.
Poznajem mnogo muzičara koji kažu kako inspiraciju za svoju muziku pronalaze u svakodnevnom životu. Reči koje izgovorite mogu se prevesti u pesme. Ali, kao instrumentalni kompozitor i koncertni pijanista, smatram da inspiracija može biti veoma raznolika, iz prostog razloga što je muzika mnogo apstraktnija, i možda čak više zavisi od interpretacije slušaoca
– tvrdi Vinsent i otkriva da u situacijama kada oseti da mu manjka inspiracije, često uzima klasičan komad i počinje da ga menja u neki novi aranžman u skladu sa onom emocijom koju u tom trenutku oseća.

Priseća se kako se i ono što je još u detinjstvu slušao umnogome razlikovalo od muzike koju su slušali njegovi vršnjaci. – Nisam baš voleo ,,Spajs Grls’’ ili ,,Bekstrit Bojs’’ i Britni Spirs. Slušao sam klasičnu muziku, voleo sam Stiva Rajha, kao i sve muzičare koje sam već pomenuo, takve numere su me dovodile do suza. Ono što je bilo dominatno, pop ili rokenrol muzika, jednostavno nije izazivala u meni takve emocije – objašnjava naš sagovornik i otkriva kako je prvi album koji je kupio, još 1992. godine bio Šopen, ,,Nocturno’’, Danijela Barenbojma. Zanimljivo je, da je Korver nakon nekoliko decenija sreo Barenbojma u Kataru kada mu je isto prepričao.
Tek mnogo kasnije, kada sam imao osamnaest, devetnaest godina, počeo sam da uživam slušajući Majkla Džeksona za koga sam, takođe, svirao u Londonu. Zanimljivo je da nikada nisam imao prave muzičke uzore, već pesme i dela koja su mi, svojom dubinom, promenila život. To su pesme poput „You Rock My World“ Majkla Džeksona, kao i „Rite of Spring“ Igora Stravinskog. Ova dva muzička dela jesu različita, ali su oba, sâma po sebi, veličanstvena
– govori umetnik za magaznin ,,Kompas’’.
Naš sagovornik smatra da je biti pijanista u današnje vreme veliki podvig, pritom, kada o tome govori, ne misli samo na sebe, već na umetnike, uopšte. Tvrdi kako je za muzičare u današnje vreme veliki izazov da od svoje muzike zarađuju za život, posebno ako je to samo od koncerata. Umetnik nenametljivo priča o tome kako je on trenutno u takvoj životnoj fazi kada može da zaradi pun prihod od izvođenja i stvaranja muzike, ali dodaje kako mu je, da bi došao do te tačke, trebalo mnogo godina nakon što je završio muzičke studije.
Na pitanje da li je muzika kakvu on stvara dovoljno uvažavana i od strane ’’običnog’’ čoveka, odnosno, da li je takav muzički sadržaj za svakoga ili samo za ’’odabranu’’ publiku, naš sagovornik obrazlaže govoreći da se to može tumačiti svakojako, jer je i ta tema nešto o čemu se dosta polemiše.
– Mnogi koji pokušavaju klasičnu muziku da učine pristupačnom imaju klasične orkestre koji izvode veselu muziku za decu, ili, na primer, orkestre koji puštaju trans muziku tokom festivala kao što je ,,Tomorrowland’’. Takođe, to je prisutno i u partiturama za filmove, kao što su ,,Pirati sa Kariba’’. Prihvatam ljude koji koketiraju sa tim i pokušavaju da prelaze strogo utvrđene okvire – odgovara pijanista.
Smatra da su koncerti tradicionalne klasične muzike često uzdržani, a da se izvođači vode onom ,,manje je više’’, što čini da mlađa publika uglavnom ne ide na koncerte klasične muzike, jer je ona, prema njihovim parametrima, previše statična, tiha, dosadna, nije vizuelno stimulativna, već treba sedeti mirno, a može se samo aplaudirati na kraju.
Nažalost, to su etikete koje se prikačinju klasičnoj muzici. Živimo u vremenu trenutnog zadovoljstva, blistavih slika, preobilja stimulacije čula. Navučeni smo na naše telefone, i da, ako klasična muzika želi da opstane, onda mora mnogo da uradi da bi se donekle dopala široj publici.

Vinsent filmsku muziku smatra novom klasikom, jer, kako i sâm ističe, ,,često nosi iste emocionalne i umetničke vrednosti’’, i pojašnjava da je baš to razlog zašto piše kompozicije za film, te dodaje – mislim da većina zaboravlja da su najveći kompozitori istorije razumeli da veliko muzičko delo može da dopre do publike samo ako je propraćeno pravim vizuelnim efektima. Pre naše filmske industrije to je bila opera, ili balet – pojašnjava kompozitor za naš magazin.
Osim toga, ovaj, po mnogo čemu poseban umetnik, otkriva za ,,Kompas’’ da trenutno piše knjigu koja se zove ,,Novina i Empatija, koja prilično duboko govori o tome kako se umetnici kreću u ovoj novoj muzičkoj industriji.
Na svojim predavanjima i prezentacijama čujem na stotine umetnika širom sveta koji smatraju velikim izazovom zaobilaženje ove digitalne buke, kao i kako rešti problem i kako se izvući od neprestanog zatrpavanja sadržajem koji nas okružuje. Vidim i osećam koliko je za neke umetnike zastrašujuće da uskaču u to kolo samopromocije, dok se, u isto vreme, osećaju beznadežno i frustrirano što bez toga ne mogu da obezbede svoje mesto pod suncem
– slikovito objašnjava naš daroviti sagovornik.

Vinsent veruje da najčešće nije nužno najbolji muzičar onaj koji je najpopularniji ili najprepoznatljiviji – mislim da slavni umetnici, jednostavno, bolje razumeju šta je njihova vrednost kod publike – priča Korver i nastavlja – oni su se razvili kao proizvod čistog divljenja i uvažavanja, prosto znajući tačno kako i šta da pruže, kome, kada i gde. Konačno, biti sjajan muzičar je isto što i voditi bilo koji posao, ali na jednako fantastičan način. Nije više dovoljno samo biti fantastičan u nečemu; ono što radiš mora imati nekakav značaj za onoga koji te sluša. I ovo važi za bilo kog umetnika. Tako da, kada je uspeh u pitanju, mislim da je povezan sa značajem, nezavisno od talenta.
Osim albuma koji je nedavno objavljen pod nazivom „Improvisations a La Maison’’ , a za koji govori da istinski odražava muzički idiom njegovih najdražih kompozitora, Debisija i Stravinskog, kao i knjige koju najavljuje, ovaj talentovani muzičar, ima još mnogo velikih planova za blisku budućnost.
Da nikada ne odmara, dokaz je upravo završeni projekat koji je radio za ,,Formulu 1’’, kao i da je priveo kraju pisanje sedam filmskih kompozicija za klavir i gudače za potrebe televizijske serije ,,Davos 1917’’ u saradnnji sa švajcarskim filmskim kompozitorom Adijem Frutigerom.
Vinsentove kompozicije donele su mu prestižnu nagradu ,,Zlatni dijapazon’’ u Francuskoj, ali i priznanje ,,30 must have recordings of our lifetime’’ na 30-ogodišnjici čuvenog ,,BBC Music’’ magazina. Njegova muzika se izvodi na svim velikim muzičkim festivalima širom sveta.
Umetnik blisko sarađuje i sa renomiranim di-džejevima, stvarajući bezvremenske i dobro poznate svetske hitove. Radio je sa širokim spektrom umetnika i orkestara iz čitavog sveta, a tokom svoje dvadeset godina duge karijere u muzičkoj industriji, ponajviše je bio aktivan u Velikoj Britaniji, Švajcarskoj i na Bliskom istoku. Veliki je deo svojih muzičkih napora posvetio u kreiranju muzičkog identiteta za luksuzne brendove i korporacije poput ,,Rolls Royce’’, ,,FIFA World Cup’’, ,,Qatar Airways’’, ,,Vodafone’’, ,,Formula One’’ i još nebrojeno mnogo njih.
Kao edukator, Vinsent je deo ekskluzivnog nastavničkog tima ,,Songwriting Academy’’ u Velikoj Britaniji koja se nadaleko smatra svetski priznatom organizacijom za pisanje pesama, produkciju i muzičko poslovanje.
Njegove zapise objavio je Evropski savet visokih sposobnosti, ,,TESOL’’, ali sarađuje i sa Američkim fiziološkim udruženjem u Vašingtonu, Medicinskim univerzitetom ,,Vajl Kornel’’, zatim Kraljevskim muzičkim konzervatorijumom u Holandiji i mnogim drugim institucijama širom sveta. Za sebe kaže da ga čini srećnim što može da ima tako raznoliko i uzbudljivo muzičko postojanje, i kako još više uživa u tome dok ga deli sa ljudima oko sebe.
I mi smo, zasigurno uživali razgovarajući sa ovim istinski autentičnim, i po mnogo čemu posebnim, sagovornikom; preostaje nam samo da sa uživanjem iščekujemo njegove nove kompozicije i projekte, kao i da budemo ponosni što živimo u istom vremenu sa jednim ovako velikim, i nadasve izuzetno talentovanim umetnikom čiji je unutrašnji svet beskrajno bogat, a nama ga nesebično daruje.
Pošaljite komentar