Poezija koja leči i nosi krila slobode: Ana Todorović-Radetić predstavila svoju prvu zbirku poezije na Beogradskom sajmu knjiga

→Kultura

Vreme čitanja: 4 minuta
Datum: 2024-10-26

Pretposlednjeg dana Beogradskog sajma knjiga, u intimnoj atmosferi, na štandu izdavačke kuće „Prometej“, tačno u 12.30 časova, ljubitelji poezije imali su priliku da prisustvuju nesvakidašnjem događaju – predstavljanju zbirke poezije „Kada sam bila ptica“, autorke Ane-Todorović Radetić. Ovo je Anino drugo književno delo, ali njeno prvo pesničko izdanje, nakon što je pre dve godine objavila roman „Cvetovi agave.“

Moderator promocije, takođe književnica i pesnikinja, Sandra Alek, vodila je razgovor s Anom na način koji je otkrivao dubine Anine inspiracije.

Program je otvoren pesmom „Kada sam bila ptica“, koja nosi isti naziv kao i sâma zbirka. Prisutni su utihnuli i uronili u Anin svet dok im je čitala svoje stihove, ujedno krhke i moćne, dok su lica publike setno i s radoznalošću upijala svaku reč. Činilo se kao da pokušavaju da dohvate to mesto u kojem je skrivena lepota autorkinih reči.

– Naziv knjige je, u stvari, naziv istoimene pesme koja je možda jedina nadlična pesma u ovoj zbirci i inspirisana je sjajnom knjigom autorke Teri Tempest Vilijams, ,,Kad su žene bile ptice’’, koja govori o ženama koje su nekada imale glas i slobodu – rekla je pesnikinja i nastavila – Upravo ova pesma govori o tome kako je kada ostanemo sa jednim krilom. Kako je to kada ostanemo bez snage, a želimo da letimo visoko. Kako je to kada je neka zemlja bila cela, što se tiče celovitosti, našeg pitanja integriteta, naše slobode, jer, šta ima veće i lepše od toga da budemo slobodni, da budemo ono što jesmo, da letimo visoko, da osvajamo nove visine i da plešemo sa vetrom?

– objasnila je poetično Ana Todorović-Radetić.

Zbirka pesama ,,Kada sam bila ptica’’ podeljena je u tri ciklusa: Kada sam bila ptica, Aurum nostrum non est aurum vulgi (naše zlato nije obično zlato) i Kako se igraju vile.

Prvi ciklus je u znaku stiha, pesme, poezije, puta u slobodu, kako to tumači Sandra Alek, ističući da je prvi ciklus veoma ličan, iako je istoimena pesma nadlična.

U drugom ciklusu se pak radi o celovitosti, o alhemiji, o Jungu, o tome kako ta ptica ponovo poleće. Naziv ovog ciklusa je citat preuzet iz rasprave o alhemiji ,,Rosarium Philosophorum’’. Sandra Alek, upitavši Anu o naslovu drugog ciklusa zbirke „Aurum nostrum non est aurum vulgi“, otvorila je temu alhemije i ,,unutrašnjeg zlata’’, te pitala Anu da li je to zlato, simbol duhovnog bogatstva, dostupno i „običnim smrtnicima“? Pesnikinja se oslonila na Jungovu filozofiju da bi opisala taj proces

– Alhemiji mi je učio niko drugi do gospodin Karl Gustav Jung koji je mnogo pisao o alhemiji. Ali, u našem slučaju se pojam zlata ne odnosi na materijalno zlato, već na ono duhovno, intelektualno, ono do kog je najteže doći. I da bismo došli do tog zlata mi moramo proći kroz naše strahove

– rekla je književnica i dodatno pojasnila osvrćući se na ono što je govorio američki pisac, Džozef Kembel – Blago koje tražite nalazi se u pećini u koju se plašite da uđete.

Da bismo došli do tog zlata mi moramo proći kroz naše strahove. Moramo da se suočimo sa našim najstrašnijim aspektima, da upoznamo našu Senku da bismo, na kraju, stigli do Sopstva, do Jastva, do onoga što nam je od sâmog početka dato. Ali, moramo biti mudraci i proroci na tom putu. Da osluškujemo sebe, da mnogo učimo, da slušamo svoje snove

– dodala je autorka, kao i to da je o snovima najviše naučila od Ivana Nastovića i da joj je izuzetno drago što je Izdavačka kuća ,,Prometej” izdala sva njegova dela, jer je njen prvi roman, ,,Cvetovi agave’’ upravo njemu posvećen.

– On je govorio da naše Sopstvo nama piše pismo svake noći, ali je potrebna velika veština razumeti taj jezik nesvesnog koji se izražava metaforama, simbolima i čitav taj  proces liči na alhemijski proces pretvaranja tih nesvesnih simbola u značenje koje vodi put naše duše da postanemo ono što jesmo. Za to je, zaista, potrebna mudrost

– objašnjava Ana Todorović-Radetić.

Ovaj ciklus zbirke posvećen je stazama unutrašnje borbe, alhemijskom procesu kroz koji stihovi postaju svetionik onima koji su, možda nesvesno, na putu ka sopstvenom duhovnom obogaćenju. Pesma „Noću me pohode slike“, koju je moderatorka ovog događaja pročitala, oslikava taj put preobražaja – potrebu čoveka da zaviri u pećine straha ne bi li pronašao svetlo, nalik Prometeju koji je ljudima doneo vatru…

Treći ciklus, najdublje ličan, oživljava uspomene na Anin rodni kraj, detinjstvo i značajne žene u njenom životu. Kroz pesmu „Njene ruke,“ Ana vraća slike svojih predaka, žena koje su tkale kroz simbole i prenoseći tiho znanje u svaku nit. – One su tkale simbole, odnosno, mandale koje su imale tu čudnovatu simetriju i, nesvesno, kroz te simbole unosile red i mir u svoj život… Taj red ima moć da nas uteši kada smo na vetrometini – istakla je Ana.

Naposletku, pesnikinja je recitovala „Pesmu rodnom kraju,“ zaokruživši tako ciklus svojih refleksija o prošlosti, zavičaju i nasleđu, vraćajući se, makar kroz stih, svom izvorištu. Ana Todorović-Radić na svoj suptilan, a strastven i moćan način leči poezijom, vraćajući nam na dlan pticu koja se usuđuje da leti, čak i kad je svet tesan…

Zbirka poezije „Kada sam bila ptica“ je san o slobodi, o lêtu i o najdubljoj ljudskoj težnji za samospoznajom.

Beogradska promocija ove zbirke zakazana je za 22. novembar u Biblioteci „Branko Miljković“ (Bulevar Kralja Aleksandra 298), a svi detalji u vezi sa promocijom biće naknadno objavljeni.

Please follow and like us:

Pošaljite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena