KOMPAS KOLUMNA: Povratak sebi nije korak unazad, već skok naprijed

Gdje je nestala ona nježna ja?

Snažna sam. Sve mogu sama. Ne trebam  ja nikoga. Navikla sam rješavati probleme, donositi odluke, biti stup obitelji, poslovno se dokazivati, raditi dvostruko više da bih bila prepoznata. Poznato? A onda se kao čudim – gdje su nestali muškarci koji prilaze s poštovanjem, koji žele biti tu, pružiti ruku, osvojiti me? Gdje je onaj arhetipski princ na bijelom konju, ne da me ,,spasi’’, nego da me vidi, osjeti, poželi biti uz mene i uživati sa mnom?

Ali nije ovo samo love story, neee. Jer možda imaš skladan brak ili vezu, ili se tek spremaš na taj put,  ali se u poslu stalno osjećaš iscrpljeno, pod stresom, umorno, kao da stalno vodiš neke  bitke. Možda si na visokoj poziciji, okružena muškarcima, i svakodnevno moraš dokazivati da zaslužuješ mjesto za stolom. Možda te doživljavaju kao „tvrdu“, previše ozbiljnu, previše zahtjevnu. Ili se osjećaš kao da uvijek moraš preuzeti odgovornost jer nitko drugi neće. Ili se skrivaš iza maske humora i simpatičnosti, a iznutra pucaš po šavovima! Pa, kako da suradnici, kolege ili šefovi vide tvoju vrijednost ako si se zatvorila u oklop nepovjerenja i borbenosti?

Ne želim ti pričati niti te upućivati na to kako postati ,,manje jaka’’ da bi bila privlačnija ili uspješnija. Ovo je poziv na povratak sebi, svojoj iskonskoj ženskoj prirodi – mekoj, ali moćnoj. Jer negdje na tom putu dokazivanja, preživljavanja, snalaženja u svijetu koji (još uvijek) favorizira muški princip, izgubile smo dio sebe.

Kad iz snage pređemo u zatvorenost

Ženski princip nije slabost. On je fluidnost, intuicija, receptivnost, suradnja. No, u svijetu koji slavi akciju, prodornost i rezultat, lako je skliznuti u suprotnost i postati, ne samo sposobna i samostalna, već zatvorena, rigidna, energetski nepokretna.

Kako to izgleda u praksi?

Mentalno: Kontrola, planiranje, analiziranje, dokazivanje. Mozak je stalno ,,uključen’’, strategira, rješava, nikad ne odmara, previše razmišlja i stvara scenarije (najčešće negativne, po principu ,,Što ako?”)

Emotivno: Umor, iscrpljenost, slabost, nemoć, osjećaj da smo sâme protiv svijeta. Teško nam je prepustiti se, vjerovati, biti ranjive, tražiti pomoć.

Fizički: Napetost u tijelu, ukočenost, problemi s nesanicom, hormonska neravnoteža, oscilacije u kilaži (debljanje ili mršavljenje-iz krajnosti u krajnost).

Duhovno: Nedostatak povjerenja u život, osjećaj odvojenosti od vlastite suštine, gubitak lakoće i radosti.

Ako smo stalno u ,,akcijskom’’ modu, kako možemo primati? Ako smo neprestano u energiji davanja i dokazivanja, kako možemo biti magnet za ljubav, podršku, nježnost? Ako u poslu vjerujemo da sve moramo same, kako ćemo ikada osjetiti istinsku suradnju?

Kako usporiti i otvoriti se za primanje?

Dopusti si biti ranjiva – Snaga nije u tome da nikad ne tražimo pomoć, nego u tome da znamo kada stati, prepustiti se i reći ,,Ne, ne mogu više, ne mogu  sama’’.

Njeguj mekoću u svakodnevnim trenucima

Umjesto da sve radiš sama, probaj primiti pomoć, čak i u malim stvarima. Dozvoliti si dodavanje šalice za kavu umjesto da sama posegneš za njom može biti prvi korak i mala vježba.

Budi u tijelu, a ne samo u glavi

Ples, joga, hodanje bos po travi, više vremena u prirodi, plivanje, ulazak u tečnost i prepuštanje istoj – sve što te vraća u senzacije, povezuje s osjećajem prisutnosti, povjerenja.

Izrazi zahvalnost i povjerenje

Umjesto ,,Moram to riješiti”, probaj sa ,,Vjerujem da će doći rješenje” i otvori se da povjeruješ da se može riješiti i bez tvog preteranog razmišljanja o tome i često nepotrenog stresiranja.

Podsjeti se na svoju snagu primanja

Biti žena znači imati moć da privlačiš, da se otvoriš za primanje, a  ne da si ti ta koja pritiska, gura i forsira.

POVRATAK SEBI NIJE KORAK UNAZAD, VEĆ SKOK NAPRIJED

Naučene smo da moramo biti jake. Da se dokazujemo. Da kontroliramo kako nešto ne bi pošlo po zlu i da bude sve savršeno odrađeno. Dugo smo funkcionirale na ovaj način, sve do trenutka kada nas je nadvladao akumulirani umor. Onaj duboki, egzistencijalni umor koji dolazi kad previše radimo protiv vlastite prirode, protiv vlastite svrhe, ,,kao” za druge, a protiv same sebe!

Zato se trebamo vratiti SEBI! No, želim da znate, povratak sebi, svojoj ženskoj energiji nije slabost. To ne znači odustati od ambicija, od snage, od vlastite moći. To znači dopustiti si da budemo i vođene, a ne samo vođe. Da budemo podržane, a ne samo podrška drugima. Da vjerujemo, a ne samo kontroliramo. Da naučimo primati, a ne samo davati. Surađivati, a ne se samo natjecati!

Svijet neće stati ako malo usporiš. Muški princip u tebi neće nestati – on će se konačno smiriti i pustiti da tvoja ženstvenost zablista. Tek u uspostavljenoj harmoniji unutar našeg bića  otvaraju se nove mogućnosti, nove ideje, novi načini  i čuda u koja tek trebamo povjerovati. A onda, tko zna…

Please follow and like us: